shopify stats

Partizan iznad SVIH kategorije članaka , foto / video/ prilozi

INTERVJU SA SAŠOM ILIĆEM: NISAM MEĐU NAJBOLJIMA U PARTIZANU

0 Komentari
2864
13-06-16

Legendarni kapiten Partizana i čovjek koji je odigrao 770 utakmica za klub iz Humske 1, Saša Ilić, i naredne sezone nosiće ”crno-beli” dres. 

 

Ta vijest obradovala je navijače Partizana, a Ilić će imati priliku da sruši rekord Momčila Moce Vukotića koji je odigrao 791 meč za jedan od dva najveća srpska kluba. Iako ima 39 godina, junak ”Grobara” kojem je posvećeno nekoliko pjesama, i dalje je važna karika u timu Ivana Tomića. Jedan njegov pas može da promijeni utakmicu, a ni golovi nisu rijetka pojava. Sa Partizanom je osvojio deset titula šampiona zemlje i četiri trofeja u Kupu, a naredne sezone pokušaće da trofej šampiona Srbije vrati u vitrine ”parnog valjka ”.

Kako si se odlučio za nastavak karijere?

 

”Mnogo volim fudbal, a, opet, sigurno, da mi sada neke stvari padaju teže nego prije. Zasićenja nema jer igram za klub koji najviše volim tako da se radujem svakom novom treningu i utakmici. Nisam sklon povredama pa ne osjećam neke velike bolove. Imam malih problema, ali kada bih osjećao konstantan bol mislim da ne bih mogao da treniram. Ovako, i dalje sa istim elanom dolazim na svaki trening i uprkos tome što imam neke privilegije ne koristim ih”.

Da li si razmišljao šta poslije igračke karijere?

 

”Sigurno ostajem u fudbalu. Sada sam produžio ugovor na još godinu dana, a vezan sam za Partizan i vidim se na nekoj funkciji u klubu. Posjedujem trenersku A licencu i imam neke ambicije te vrste. Želim da dobijem profi licencu pa ćemo vidjeti da li ću se baviti trenerskim poslom ili nečim drugim. Najbitnija stvar u svemu je da fudbalska karijera traje 20ak godina i poslije igranja čovjek mora da shvati da postoji život nakon toga. Mnogo mojih drugova je završilo karijeru, neki su se snašli, neki nisu. To zavisi od pojedinca, mora nešto da se radi i da čovjek ima obavezu”.

Razlike su evidentne u odnosu na vrijeme kada si ti počeo karijeru. Kako vidiš današnje mladiće koji ulaze u prvi tim? 

 

”Sada je drugo vrijeme, tu su telefoni i društvene mreže, sve je to uzelo maha i ljudi mnogo manje vremena komuniciraju. Takav je naš život, lično nemam te profile. Djeca su dobra, ne ponašam se da sam iznad njih, iako me svi poštuju zbog mojih godina i staža u Partizanu. Trudim se da ih savjetujem, sad ne znam kako to prihvate, da li im uđe na jedno uvo, a na drugo izađe, ali me saslušaju”.

Partizan je ostao bez nekih velikih talenata. Zašto igrači odlaze tako mladi?

 

”Nisam zagovornik da klinci rano odlaze iz našeg fudbala. Mislim da bi trebali drugačije da razmišljaju, da ostanu ovdje i steknu rutinu, a novac neće pobjeći. Recimo Danilo Pantić je otišao prerano, možda bi uzeo veće pare i stekao drugačiji status da je ostao u Partizanu nekoliko godina i igrački sazrio. Ipak još uvijek je mlad i vrijeme radi za njega pa se nadam da će stvari krenuti uzlaznom putanjom. Nemanja Radonjić je imao vanserijski talenat, poređen je sa najvećim evropskim imenima, mislim da se sa njim nije dobro ni radilo pa se sad u Čukaričkom bori za svoje mjesto. Andrija Živković se dokazao, bio je naš najbolji igrač, ali je došlo do razmimoilaženja sa klubom po nekim pitanjima i ovo vrijeme što nije igrao mu je samo štetilo. Vjerujem da će imati veliku karijeru uprkos tome, ali zbog te situacije ispraštali su i on i Partizan.

Jednom prilikom si izrekao kritike na Živkovićev račun, šta ti je tada zasmetalo?

 

”Svaki igrač mora da ima neke emocije prema klubu koji ga je stvorio i u kojem igra. Tako sam vaspitan i ne bih postupio kao Andrija. Nedostajao nam je u prethodnoj polusezoni jer je bio glavni igrač, ali je i Partizan nedostajao njemu. Ta priča se nije završila na dobar način i obje strane su izgubile”.

 

Kada si ti bio mlad igrač, klubovi nisu prodavali fudbalere po svaku cijenu. Šta se promijenilo?

 

”Bilo je drugačije vrijeme, klubovi nisu toliko živjeli od prodaje mladih igrača. Partizan je prodavao one igrače za koje je smatrao da je potrebno da idu, a nije bilo ni toliko menadžera. Ostajali smo neko vrijeme u Partizanu sve dok ne bi stekli kvalitet i neko iskustvo kako bi se lakše nosili sa problemima vani ”.

Kako sada gledaš na karijeru?

 

”U Galatasaraju sam imao lijepe godine, igrao Ligu šampiona, osvojio titulu. Napravio sam grešku, pomalo izmanipulisan, što sam prešao u Salcburg. Nisam trebao i sebe najviše krivim za to. U Seltu sam otišao na preporuku Radomira Antića. To je bio klub koji je igrao četvrtfinale Lige šampiona pa je došao u situaciju da ispadne iz španske Primere što se i desilo. Nisam želio da igram drugu ligu pa sam se vratio u Partizan. Tada sam dijelio svlačionicu sa sjajnim igračima kao što su Aleksandr Mostovoj, Savo Milošević ili Gustavo Lopez. Ipak, najljepše utakmice sam odigrao u dresu Partizana sa Anderlehtom i Njukaslom jer sama činjenica da sam igrao dvije Lige šampiona sa najdražim klubom je sjajna stvar”.

Najbolji saigrač?

 

”Dragan Ćirić, bez dileme. Čast svima, ali ono što je Ćira igrao je za mene najbolje. Sa Vladimirom Ivićem sam igrao i odlično se slagao na terenu pet, šest godina i moram njega da istaknem kao saigrača sa kojim sam imao sjajnu saradnju na terenu”.

 

U nekoliko navrata označio si Nikolu Ninkovića za svog nasljednika. Šta sada mislis o njemu i kakvu bi karijeru mogao imati?

 

”Ima predispozicije, ali izgleda da mu nešto fali da bi svoj talenat iskoristio i postao igrač kakav može da bude. Otišao je nedorečen, nadam se da će u inostranstvu naći sebe i da će doći do visina koje sigurno može da dostigne.

 

Partizan je proizveo mnogo igrača koji sada igraju u velikim klubovima, šta bi bilo da je klub mogao da ih zadrži?

 

”Da se malo drugačije radilo i da je bilo mogućnosti da talentovani momci ostanu koju godinu duže, Partizan bi svake godine bio učesnik evropskih takmičenja i u njima igrao važnu ulogu”.

Koji trener je ostavio najveći utisak na tebe?

 

”Sa Aleksandrom Stanojevićem sam igrao i on je odličan trener. Jedan od najboljih koje sam imao, osvojio je nekoliko titula, uveo klub u Ligu šampiona i uradio odličan posao. Najbolji trener sa kojim sam radio, uz dužno poštovanje svima, je Ljubiša Tumbaković kod kojeg sam počeo da igram u prvom timu. Vjerovatno najzaslužniji za moju karijeru je Miša Radaković koji me je trenirao u mlađim kategorijama i on je uz Tumbu obilježio moju karijeru. Imao sam nekoliko trenera sa kojima sam igrao i nije bilo nikakvih problema, lako smo se dogovarali jer znamo šta nosi Partizan. Pored Stanojevića to su Vuk Rašović, Ljubinko Drulović i sada Ivan Tomić”.

 

Rekord Momčila Moce Vukotića je veoma blizu, da li te to raduje jer se zna da je Moca tvoj omiljeni igrač?

 

”Rekordima se ne opterećujem. Da sam to htio i jurio vjerovatno bi već bili srušeni. Ne mogu da kažem da mi zbog nekih stvari nije drago, ali ništa mi to specijalni ne donosi. Bitno mi je što sam odigrao toliko utakmica za klub koji stvarno volim. Zna se ko su bili najbolji igrači kroz Partizanovu istoriju, nisam među njima, ne zato što sam skroman nego zato što je to činjenica. Opet teško da će neki igrač odigrati bar upola utakmica koliko sam ja odigrao za ovaj klub”, dodao je legendarni fudbaler Partizana.

izvor:http://bbportal.info

 

 

 

0.0
Poslednje azuriranje: -/-
Povezani clanci: Crno-beli osudili rasizam na Banjici: Akt mržnje prema Partizanu i svim građanima Srbije Leonardo zvanično u Partizanu: Opravdacu velika očekivanja Leonardo nije igrao šest meseci, čekaće na debi u Partizanu Džikić: Rakićević je interesantan, može da igra u Partizanu Ostojić se priključio Partizanu Marko Jovanović otvorio dušu: Nisam ovo zaslužio od Partizana ĐURĐIĆ U PARTIZANU: Iliev: Dogovorili smo se Od srede novi potpisi u Partizanu Intervju: Nikola Peković, predsednik KK Partizan NIS Uvedene privremene mere u Partizanu!
fk partizan

Nema još komentara u ovom članku...

Hoćete li da komentarišete?

Vaša email adresa će biti objavljena.